Na početku romana Signe vidi sebe kako prije dvadeset godina stoji pored prozora i čeka svog
supruga Alesa, koji je isplovio na otvoreno more i više se nikada nije vratio. Signe živi u maloj kući
iznad fjorda, leži na klupi, gleda u strop, ponekad u prozor, i sjeća se kako je Ales postajao sve tiši i
čudniji prije nego što je zauvijek nestao. Njezina čežnja za mužem povremeno klizne u vizije i Signe
„vidi“ kroz prazno i bolno sjećanje Alesa i pretke koji su prije živjeli u istoj kući.
Pričajući iz više različitih perspektiva, norveški književnik Jon Fosse, dobitnik Nobelove nagrade za
književnost 2023. godine, u romanu To je Ales ne mari za kronologiju. Gotovo neprekinut u svom
narativnom stilu, govori poput glasa iz podsvijesti koji ne želi proniknuti u ljudske tajne, već traga za
autentičnim ljudskim iskustvima. Svi ti trenuci u vremenu u ovoj halucinantnoj prozi nastanjuju isti
prostor: duhovi prošlosti sudaraju se sa slikama iz snova, s iskustvom žalovanja i smrti, sjećanjima
koja se stapaju u vremenu, u dugoj molitvi o nedokučivosti ljudske sudbine. Stoga se ova knjiga i čita
kao meditacija ili spoznaja u kojoj pisac želi oslikati osjećaje, stvoriti unutarnje slike i raspoloženja
daleko od uobičajenih književnih klišeja. Riječ je, dakle, o knjizi u najboljoj tradiciji velikih književnih
meditacija o braku, ljubavi, smrti i ljudskoj sudbini. To je Ales velika je i kompleksna priča koja se na
samo stotinjak stranica bavi temama koje je malo tko uspio obraditi sličnom snagom još od
Beckettova Godota iz 1952. ili Bergmanovih Pričesnika iz 1961. godine, umjetničkih djela u kojima su
intenzivno bila postavljena pitanja o smislu i mogućnostima životima. Fosseove prozne čarolije
nalikuju simfonijama Philipa Glassa ili filmovima Béle Tarra. Sloj po sloj on gradi istovremeno i
prošlosti i sadašnjosti i pušta čitatelja da uroni u taj svijet koji dočarava blistavu slavu Blakeovih
anđela, dok pažljivo hvata proturječja i teško je ne začuditi se kakav mir i tugu uklapa u jednu misao.
Poput Faulknerovih najboljih stranica, i u ovome romanu Fosse govori o neraskidivosti prošlosti i
povijesti koja misteriozno odjekuje generacijama. Glasovi i narativi neprestano se prekidaju i
miješaju, a Fosse bilježi tugu i ljubav nepretočivu u riječi te u svom intenzivnom i sugestivnom stilu
nudi snažan emocionalni sadržaj koji čitatelja drži angažiranog do samog kraja.
Ovo minijaturno remek-djelo autora kojega se naziva Samuelom Beckettom 21. stoljeća, s norveškog
je prevela Vesna Salomonsen, izdala Naklada Ljevak, a Vaš primjerak čeka Vas na policama Gradske
knjižnice Makarska.
Olimpijada čitanja 2024.
Dodjelom diploma i medalja najvrijednijim čitačima zaključili smo ljetni izazov čitanja “Olimpijada čitanja 2024.”Ukupno 76 prijavljene djece ukupno je pročitalo preko 950 knjiga, u svoje
13. rujna 2024.